Blog

Zašto su djeca nemoguća u blizini svojih majki?!

  |   Dom i porodica

Kukanje, plač, bacanje igračaka, vešanje po vama čim ste ušli kuću. Poznato? Vi ste zapravo jedna srećna mama.

Dolazite po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se baka u čudu pita zašta vi stalno gunđate na njegovo ponašanje. Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka? Zar zaista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

 

Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – Zašta? O, zašta? Znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.

 

Nema vijeće sigurnosti od majke koja voli, koja razume, koja se trudi pomoći svom detetu, pa kada vas nema dijeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene utiske i čekaju samo vas da vam ih istresu. One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, poljupcem i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati. To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon započeti će kukanje, plač, bacanje igračaka, vešanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.

 

Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo, tištilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje. I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko im dozvoljava da budu prirodni, da pokažu svoje osjećaje, da se utješe.

 

I zato kada vas vaše voljeno dijete slijedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite im da se izduvaju. Vi ste možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju,izražavati svoja osjećanja i saosećanja te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.

 

Znajte stoga da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto da se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerovatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja. Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašta su dijeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.

 

Ako situacija u vašoj porodici nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerovatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili dijeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.

 

Dakle, kada se slijedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama. I nemojte zato luditi i dočekati ih s gardom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utešeni i sretni što su vam baš sve ispričali.

 

Izvor: Cafe.ba